Blog?
Ma hajde... Zašto bih pisao blog?
Možda zato da kažem da ne volim da pišem blogove. Ustvari, sad kad sam počeo, nje mnogo teško. Nekako ide samo. Ustvari najteže je odličiti šta prvo da napišem od svega onoga što bih hteo. Za početak, samo nekoliko reči, da probijem led.
Došlo proleće, toplije je, ženski deo populacije skinuo zimsku garderobu. Lepo.
Sada je najbolje vreme da se ode u Knez Mihajlovu, odabere kafić, pa onda dobrar sto sa pogledom na trasu za šetanje i naruči...
Onda polako piješ kafu. I posmatraš prolaznike/ce. Stari, mladi, sa decom, parovi, sa kučićima, sa kesama u kojima je tek kupljena roba.

Gospođa sa kučetom. Obučena za veče (iako je pre podne) da pokaže kako ona pripada posebnoj klasi. Kuče je malo, crno, sigurno skupo. Ošišano tako da liči na oveću četku za cipele. Vidi se samo nos, oči se ne vide, i skakuće sitnim koracima...
Stariji gospodin. Ovaj je pravi. Štofane crne pantalone, uredno ispeglane, kao sneg bela košulja, cipele izglancane. Kelner ga pozdravlja. Očigledno stalna mušterija. Seda, naručuje kafu, a doneo je i novine sa sobom.Danas prilično duva vetar.

